Korovi signifikantno smanjuju prinos poljoprivrednim kulturama. Računa se da među štetnim organizmima korovi nanose najveće štete (34 %), štetnici životinjskoga podrijetla čine 18 % štete, a biljni patogeni 16 % štete (Öerke, 2005). Sukladno tome i globalna potrošnja herbicida znatno je veća (46 %) nego potrošnja insekticida (26 %) i fungicida (23 %). Pronalaskom visokodjelotvornih insekticida (1940-ih) i herbicida (1950-ih) borba protiv štetnih organizama u poljoprivredi isključivo se je oslanjala na kemijske mjere. Do tada stoljećima primjenjivane nekemijske mjere borbe potpuno su zapostavljene. Uvidjevši negativne posljedice na okoliš i čovjekovo zdravlje, od osamdesetih godina prošloga stoljeća čovjek se postupno priklanja i vraća starim mjerama i metodama suzbijanja štetnih organizama. U svijetu se sve veća važnost pridaje tzv. održivoj poljoprivredi, odnosno integriranoj biljnoj proizvodnji (IBP) u sastavu koje je važna karika integrirana zaštita bilja (IZB). Ponajvažnija zadaća integrirane zaštite bilja, u sastavu koje je integrirana zaštita od korova, jest smanjiti primjenu pesticida primjenom drugih kulturalnih izravnih i neizravnih nekemijskih. Odskora su (vidi Uvod) sve članice EU-a obvezne poljoprivrednu proizvodnju prilagoditi IBP-u, odnosno IZB-u. U integriranoj zaštiti od korova sve veću važnost dobivaju nekemijske mjere koje uključuju plodored, preventivne mjere, inventarizaciju korova, obradu, banku sjemena korova, kasniju ili raniju sjetvu, zelenu gnojidbu, pokrovne biljke, odabir kultivara u odnosu na klimu i korov, kvalitetno i zdravo sjeme brzog i ujednačenog nicanja, pravilan i ujednačen sklop, pravilnu gnojidbu, zaštitu od drugih štetnih organizama, fizikalne, biološke, kemijske i druge mjere. Integrirani pristup borbe protiv korova nije jedinstven i ne može se jednoobrazno primijeniti na svaku parcelu. Nayler i Drummond (2002) navode da pri odabiru mjera koje treba integrirati farmer mora voditi računa da je: pravilno identificirao korove na njivi ; dobro procijenio različit učinak kultivacije u odnosu na banku sjemena i populacije ; iscrpio banku sjemena korova prije sjetve ; dobro procijenio mogućnosti mehaničke borbe protiv korova ; odabrao kompetitivnu sortu ili hibrid ; poštivao ekonomski prag štetnosti ; kartirao početnu zakorovljenost i ponovnu zakorovljenost koja zahtijeva dodatnu mjeru i procijenio ulogu korova kao izvorišta hrane ili kao skloništa korisnim organizmima ili divljači. Da bi sve navedeno bilo provedivo u praksi, preporučuje se da svaki proizvođač napravi strategiju suzbijanja korova na svakoj parceli, u svakoj kulturi, a u određenim situacijama (naglašena zakorovljenost jednom vrstom, višegodišnji korovi, invazivne vrste i sl.) i strategiju suzbijanja pojedine korovne vrste. Strategiju suzbijanja korova moguće je napraviti na temelju poznavanja tehnologije uzgoja kulture i specifičnih zahtjeva prema agroekološkim uvjetima, poznavanja biologije, ekologije i štetnosti pojedinih korovni vrsta, poznavanja KRZ za pojedinu kulturu, prepoznavanje (determinaciju) korova u ranom stadiju razvoja i poznavanja svih prethodno opisanih mjera suzbijanja korova. Treba posebno naglasiti da je cilj integriranoga pristupa suzbijanju korova, odnosno integrirane biljne proizvodnje zadržati istu razinu prinosa ili čak povećati prinose ratarskih kultura, ali na ekološki i ekonomski prihvatljiv način. To se ne može provesti „preko noći“, to je proces koji se razvija postupno. Ne može se provoditi samo na jednoj kulturi, samo na jednoj parceli ili samo u jednoj sezoni. Integriranu zaštitu od korova može se provesti samo uvažavanjem navedenoga, uz obvezne mjere i mjere koje se preporučuju (Ostojić, Barić, 2013).