Ovaj sažetak pruža kratak pregled rezultata studije slučaja koja je rađena za Bosnu i Hercegovinu u sklopu projekta koji je obuhvatio dijalog i istraživanje provedeno u 11 zemalja a kroz koji se promatralo što je to što pokreće jak društveni ugovor unutar jedne države u zemljama koje su bile pogođene konfliktom i krhkošću te zemljama u tranziciji. Njime se zagovara da u BiH postoje dvije vrste društvenog ugovora – „društveni ugovor elite“ te „svakodnevni društveni ugovor“. Društveni ugovor elite samo ponavlja, a ne rješava ključna pitanja konflikta, te koči zupčanike jakoga i otpornog društvenog ugovora – naročito u pogledu djelotvornosti i uključenosti institucija, ali i pokušaja da se proširi i produbi društvena kohezija. Nasuprot tome, svakodnevni društveni ugovor pokazuje potencijal koji omogućuje rad ovih zupčanika. Sve hitnije ekonomske i društvene potrebe osporavaju razlike među osobama i grupama unutar populacije; stvaraju prilike za koheziju društva te osporavaju postojanje društvenog ugovora elite. Prijedlozi za politike djelovanja usmjereni su ka stvaranju jednoga državnog društvenog ugovora koji može potpomoći transformaciju trenutnih dinamika te imati pozitivan utjecaj na zupčanike jakoga društvenog ugovora. Specifično govoreći, aktivizam na lokalnom nivou, multietničke političke stranke, sindikati kao i dijaspora imaju visok potencijal da daju podršku postupnom razvoju jakoga državnog društvenog ugovora.