• Publicationsclose
• Research dataclose
• Other research productsclose
• 2013-2022close
• Etnološka Tribina close

In this paper, I examine the interaction of collective identity, community action, and tourism in the island town of Komiža, Croatia. I hypothesized that efforts to establish sustainable tourism development in Komiža would be influenced by the collective identity of residents. I found that tourism and collective identity act as a feedback loop, with identity influencing community efforts to develop sustainable tourism and vice versa. The findings suggest that in creating sustainable tourism models, we must avoid generalized efforts and instead work with communities to devise strategies that fit their individual needs and characteristics. U ovom se radu ispituje međudjelovanje kolektivnog identiteta, djelovanja zajednice i turizma u otočnom gradu Komiži u Hrvatskoj. Pretpostavka je da će na razvoj održivog turizma u Komiži utjecati kolektivni identitet stanovnika. Utvrđeno je da turizam i kolektivni identitet djeluju u povratnoj sprezi, pri čemu identitet utječe na djelovanje zajednice čiji je cilj razvitak održivog turizma i obrnuto. Rezultati sugeriraju da u stvaranju modela održivog turizma moramo izbjegavati uopćene mjere i umjesto toga raditi sa zajednicama na osmišljavanju strategija koje odgovaraju njihovim pojedinačnim potrebama i svojstvima.

Ana Mlinar je etnologinja konzervatorica, viša stručna savjetnica u Ministarstvu kulture, Upravi za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskom odjelu u Zagrebu (nekada Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture). Gotovo četiri desetljeća radi na očuvanju kulturne baštine, i to u područjima istraživanja, dokumentiranja, pravne zaštite, obnove, prezentacije i interpretacije te edukacije i popularizacije. Ponajviše je usmjerena na očuvanje ruralnih prostornih i graditeljskih vrijednosti te privatnih etnografskih zbirki. Zbog brojnih i uspješnih obnova i revitalizacija dosada je dobila nekoliko nagrada i priznanja strukovnih organizacija i lokalnih samouprava, među kojima su dvije godišnje nagrade Hrvatskog etnološkog društva "Milovan Gavazzi" u kategoriji zaštita kulturne baštine (2006. i 2010.), međunarodna nagrada "Green Apple Awards" za obnovu građevina na rijeci Korani (2006.), nagrade Općine Popovača (2003.) i Grada Otočca (2006.) za promicanje i unapređenje kulturne baštine, te Zahvalnicu Zavoda za varstvo kulturne dediščine Slovenije za dugogodišnji rad na unapređenju struka obiju država (2013.). Najveće priznanje, Nagradu "Vicko Andrić" za životno djelo Ana Mlinar je primila u 2016. godini. To je bio povod i prilika za osvrt na dugogodišnji rad u konzervatorskoj struci i njegove specifičnosti, opće stanje kulturne baštine, te probleme i izazove njenog očuvanja u suvremenom hrvatskom društvu.

This article examines how mental danger maps are mediated in belief narratives. The focus, which is novel, is on narrative localisation phenomena in connection with mobile sources of danger. The author demonstrates the universality of the process of constructing danger maps, illustrating its similarities with older legends (e.g. plague legends) and with modern media-influenced narrations. In addition, the importance of such maps in the selective collecting and remembering of information is discussed, as well as the ways in which they trigger re-narration and actual behaviour. The author concludes that, in addition to pragmatic aims (as a tool for granting safety), such maps also support one’s subjective experience of coping with dangerous situations. Ovaj članak istražuje kako se mentalne mape opasnosti posreduju u narativima vjerovanja. Novi se fokus stavlja na narativnu lokalizaciju fenomena u vezi s pokretnim izvorom opasnosti. Autorica pokazuje univerzalnost procesa stvaranja mapa opasnosti, opisujući njegove sličnosti sa starijim legendama (primjerice legendama o kugi) te modernim pripovijedanjem pod utjecajem medija. Osim toga, raspravlja se i o važnosti takvih mapa u selektivnom prikupljanju i pamćenju informacija, kao i o načinu na koji one dovode do ponovnog pripovijedanja i stvarnog ponašanja. Autorica zaključuje da, osim pragmatičnih ciljeva (kao sredstva kojim se jamči sigurnost), takve mape također podupiru pojedinačno subjektivno iskustvo suočavanja s opasnim situacijama.

The thematic section of this year’s issue of Etnološka tribina focuses on public spaces. The articles deal with the spatial and linguistic reappropriation and resignification of public space during the protests in Gezi Park, Istanbul in 2013 (Selvelli); conflicting versions of modernity engendered by the construction of and changes made to public spaces in the Serbian town of Jagodina (Petrović); processes of evaluating urban public spaces in Lisbon (Gato); cognitive mapping of movement and race issues in Austin, Texas (Norkunas); public spaces and their revival through urban gardening and cycling (Poljak Istenič); mental mapping and the perception of danger in Estonian spatial examples (Hiiemäe); bottle collectors' interactions and their (in)visibility in public spaces in Zagreb (Vukušić and Stelko); the Situationist concept of dérive as a form of contemporary urban ethnography as discussed through the example of Delhi (Sharanya). The underlying intention of this thematic section is to foster an interdisciplinary discussion concerning the potentials of contemporary urban life and politics so as to develop a participatory, just, as well as socially and environmentally sustainable city. U ovome broju časopisa Etnološka tribina objavljujemo temat koji problematizira javne prostore. Radovi u tematu bave se simboličkim i jezičnim preoznačavanjem javnog prostora prilikom demonstracija u Istanbulu 2013. godine (Selvelli); konfliktnim vizijama modernosti kroz izgradnju i mijenu javnih prostora u srpskom gradu Jagodina (Petrović); procesima evaluacije urbanih javnih prostora u različitim dijelovima Lisabona (Gato); kognitivnim mapiranjem kretanja u američkom gradu Austinu obilježenom rasnom diferencijacijom (Norkunas); javnim prostorima i njihovim oživljavanjem kroz projekte urbanog vrtlarenja i biciklizma (Poljak Istenič); mentalnim mapiranjem i percepcijom straha u primjerima estonskoga prostora (Hiiemäe); interakcijama zagrebačkih sakupljača boca i njihovom (ne)vidljivošću u javnom prostoru (Vukušić i Stelko); te situacionističkim konceptom dérive kao oblikom suvremene urbane etnografije propitane na primjeru Delhija (Sharanya). Radovima koji se bave javnim prostorima u raznim gradovima svijeta želimo, između ostaloga, pokrenuti i raspravu o potencijalnu urbanih politika i suvremenog urbanog života prema razvijanju participatornog te društveno i okolišno održivog grada.