• Publicationsclose
• Research dataclose
• Other research productsclose
• 2013-2022close
• Other literature type close
• HR close
• Croatian close
• Etnološka Tribina close

In a semiotic sense, the city-text is a symbolic structure with complex social and communicative functions and codes that enable communication between the sender and the recipient of the message, i.e. between the public and its cultural tradition. The textual interpretation of all street names and monuments in a certain area is based on the common characteristics of the city and the written text: these are symbolic entities with fixed, i.e. objectified meanings; they represent the contexts in which they originated, and they are subject to different interpretations. This article explores the ways in which ideology is interwoven into the spatial-symbolic landscapes of the city. The city's periphery, in this case Dubrava – which has a special axiological-symbolic organization – forms an opposition with the city centre (as the "most visible space"). Gradski tekst, shvaćen semiotički, jest znakovna struktura sa složenim socijalno-komunikativnim funkcijama i kodovima koji omogućuju komunikaciju između pošiljatelja i primatelja poruke, odnosno između javnosti i njezine kulturne tradicije. Tekstualno tumačenje ukupnosti imena ulica i spomenika zasniva se na zajedničkim karakteristikama grada i pisanoga teksta: to su znakovne cjeline u kojima se fiksiraju odnosno objektiviraju značenja, oni reprezentiraju kontekste u kojima su nastali te su podložni različitim interpretacijama. U ovom se članku istražuju načini na koje ideologija prožima prostorno-simboličke krajolike grada. Pritom se središtu grada (kao "najvidljivijemu prostoru") suprotstavlja gradska periferija, u ovom slučaju zagrebačka Dubrava, koja ima osobitu aksiološko-simboličku organizaciju.

Ana Mlinar je etnologinja konzervatorica, viša stručna savjetnica u Ministarstvu kulture, Upravi za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskom odjelu u Zagrebu (nekada Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture). Gotovo četiri desetljeća radi na očuvanju kulturne baštine, i to u područjima istraživanja, dokumentiranja, pravne zaštite, obnove, prezentacije i interpretacije te edukacije i popularizacije. Ponajviše je usmjerena na očuvanje ruralnih prostornih i graditeljskih vrijednosti te privatnih etnografskih zbirki. Zbog brojnih i uspješnih obnova i revitalizacija dosada je dobila nekoliko nagrada i priznanja strukovnih organizacija i lokalnih samouprava, među kojima su dvije godišnje nagrade Hrvatskog etnološkog društva "Milovan Gavazzi" u kategoriji zaštita kulturne baštine (2006. i 2010.), međunarodna nagrada "Green Apple Awards" za obnovu građevina na rijeci Korani (2006.), nagrade Općine Popovača (2003.) i Grada Otočca (2006.) za promicanje i unapređenje kulturne baštine, te Zahvalnicu Zavoda za varstvo kulturne dediščine Slovenije za dugogodišnji rad na unapređenju struka obiju država (2013.). Najveće priznanje, Nagradu "Vicko Andrić" za životno djelo Ana Mlinar je primila u 2016. godini. To je bio povod i prilika za osvrt na dugogodišnji rad u konzervatorskoj struci i njegove specifičnosti, opće stanje kulturne baštine, te probleme i izazove njenog očuvanja u suvremenom hrvatskom društvu.

On the basis of a case study of the Lepoglava lace designer Danica Brössler, this article attempts to outline tourist activities and the individual's everyday practices during the socialist period. Through this contribution, the author advocates the leisure and tourist activities of Croatian intellectuals as a research topic, especially during the period covering the 1960s and 1970s, with the aim of gaining a more complete understanding of tourism, and also of how people lived at that time. The article also contributes an understanding of the everyday lives and histories of intellectuals. Na primjeru studije slučaja, dizajnerice lepoglavskih čipaka Danice Brössler, pokušavaju se ocrtati turističke aktivnosti i prakse pojedinca u vrijeme socijalizma. Ovim prilogom autorica se zalaže za istraživanja dokolice i turističkih aktivnosti hrvatskih intelektualaca, napose u razdoblju šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća, da bi se dobila potpunija slika turizma, ali ujedno i načina života toga vremena. Rad ujedno doprinosi poznavanju svakodnevice i historije intelektualaca.

U radu se analiziraju migracijski procesi na otoku Olibu, koji je veci dio svoje povijesti bio prostorom intenzivnog iseljavanja u prekooceanske zemlje. Poseban naglasak stavljen je na povratne migracije otocana koji nakon visegodisnjeg izbivanja odlucuju svoje umirovljenicke dane provesti na Olibu. Kulturne implikacije povratnih migracija manifestiraju se upisivanjem americkog iskustva povratnika u ruralni prostor dalmatinskog otoka. U kontekstu navedenih promjena, autori propituju razlicite vizije identiteta otoka: od romantiziranih slika olipske proslosti do recentnih kulturnih transformacija nastalih kao posljedica migracija. S obzirom na izmijenjenu sliku otocnog identiteta autori propituju poimanje identiteta temeljenog na pripadnosti otoku pri cemu pripadnosti pristupaju u sirokom rasponu znacenja: od doslovne fizicke pripadnosti do simbolicke pripadnosti olipskom drustvenom prostoru.