• Publicationsclose
• Research dataclose
• 2013-2022close
• Open Access close
• Other literature type close
• HR close
• Croatian close
• Kemija u Industriji close

Derivatives of isoindolines are a group of nitrogen heterocyclic compounds that are less represented in scientific literature than other heterocyclic compounds containing the nitrogen atom. Natural derivatives of isoindolines were first isolated in the early 1960's and showed various interesting biological activity, e.g. staurosporine indicating antimicrobial, hypotensive, and cytotoxic activity, and acts as thrombocytes aggregation inhibitor and protein kinase inhibitor. Also, there are reports of their application in herbicide and dye industries. Due to these findings, isoindolines received much attention from synthetic organic chemists, and thus new synthetic methods were developed. Most of the methods include phthalaldehyde and corresponding aliphatic and aromatic amines as starting material. Products of these reactions are highly dependent on the reaction conditions, and differently substituted isoindolines are isolated. Synthetic methods starting from other compounds include phthalonitrile, phthalanhydride and phthalaldehyde acid as well as multicomponent reactions. They are also applied as ligands in coordination chemistry, which enables the modelling of three-dimensional structures with desirable areal properties. Derivati izoindolina pokazuju vrlo različita biološka djelovanja in vitro, a neki djeluju i u uvjetima in vivo. Stoga se može očekivati da će istraživanja u budućnosti dovesti i do učinkovitih lijekova za različite vrste bolesti. Pokazuju nesteroidnu protuupalnu aktivnost, antihipertenzivno djelovanje, anksiolitičko, antipsihotičko i antikonvulzivno djelovanje. Djeluju kao lokalni anestetici, vazodilatatori te se vežu na dopaminske i serotononske receptore. Ubrajaju se također u skupinu antidijabetika inhibirajući dipeptidil-peptidaze. Metalni kompleksi izoindolina i njegovih derivata djeluju poput enzima katalaze koji štiti stanice od štetnog djelovanja vodikova peroksida te djeluju i kao inhibitori protein-kinaza. Osim ostalih značajno je njihovo antitumorsko djelovanje na stanice leukemije, karcinoma debelog crijeva, epidermalnog karcinoma te karcinoma jajnika. Oni također inhibiraju enzime koji potiču rast tumorskih stanica kao što su histon deacetilaza te receptori tirozin-kinaze i krvožilnog endotelnog čimbenika rasta (VEGF-R2).

Nekrolog prof. Ivana Esiha, stručnjaka u području korozije i zaštite materijala.

Bone tissue engineering (BTE) is a fast growing field focused on the development of bioactive 3D porous scaffolds as temporary extracellular matrixes that support cell attachment, proliferation and differentiation, and stimulate bone tissue formation in vivo. Over more than ten years, our group has been devoted to developing new biomaterials and methods to prepare 3D porous scaffolds for BTE applications. The potential of natural porous structures such as marine skeletons, composite materials, and hydrogels based on biodegradable polymers and bioresorbable hydroxyapatite ceramics have been studied. In this paper, an overview of our research and main achievements, published in international scientific publications, is provided. This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License. Inženjerstvo koštanog tkiva brzorastuće je polje istraživanja usmjereno na razvoj bioaktivnih 3D poroznih nosača, kao privremenih izvanstaničnih matrica, koji podržavaju prianjanje, umnažanje i diferencijaciju stanica te potiču stvaranje koštanog tkiva in vivo. Više od deset godina istraživanja naše grupe posvećena su razvoju novih materijala i postupaka za pripravu 3D poroznih nosača za inženjerstvo koštanog tkiva. Kao mogući nosači istraživani su porozni skeleti morskih organizama te kompozitni materijali i hidrogelovi na temelju biorazgradljivih polimera i bioresorbirajuće hidroksiapatitne keramike. U ovom radu dan je prikaz naših istraživanja i glavnih postignuća, objavljenih u međunarodnim znanstvenim publikacijama. Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna.

A new source-based nomenclature system is described which indicates that a particular polymer has been chemically modified. A connective within the name of a polymer, -mod-, is introduced for this purpose as in poly[(A)-mod-(B)]. The system is intended to be used in accordance with source-based naming of polymers but also provides for the use of structure-based names when it is unavoidable. It embraces: (1) modification of a constitutional unit into another, the unique structure of which is known; and (2) a more general modification of a constitutional unit resulting in any one of a number of possible structures. In addition, a new symbol, ∼>, is proposed for use in graphic representations of the structure of modified polymers. Opisan je novi sustav nomenklature (imenovanja) na osnovi podrijetla za polimere koji su kemijski modificirani. U tu je svrhu u ime polimera uvedena poveznica -mod-, npr. poli[(A)-mod-(B)]. Sustav se primjenjuje u skladu s nomenklaturom polimera na osnovi podrijetla, ali predviđa, kada je to neizbježno, i imenovanje polimera na osnovi strukture. Sustav uključuje: (1) modifikaciju konstitucijske jedinice u drugu jedinicu poznate strukture; (2) općenitiju modifikaciju konstitucijske jedinice kojom nastaje bilo koja od više mogućih struktura. Uveden je i novi simbol, ~>, za uporabu pri grafičkom prikazivanju strukture modificiranih polimera.

Shortly after introduction of commercial automatic chemical detectors, mostly based on ion mobility spectrometry technology, at the end of 20th century field devices using other chemical detection techniques (FTIR, Raman, GC-MS, surface acoustic wave, photoacoustic, electrochemical, biosensor and others) were developed. Among these techniques, portable GC-MS detectors provide very reliable qualitative and quantitative chemical analysis, but high cost of these devices, the complexity of operating with them and the complexity of sample preparation for analysis present a problem. Some chemical detection technologies cannot be used for the development of a reliable hand-held chemical detector, and not a single technique, for the time being, allows the development of a universal chemical detector. A potential solution is the development of a multi-sensor device that compensates negative sides of each of the sensors. This paper provides an overview of commercially available chemical detectors based on new generation detection technologies and an overview of scientific research focused on further development of detection with simpler, more reliable and preferably cheaper solutions is given. Ubrzo nakon uvođenja komercijalnih automatskih detektora bojnih otrova, većinom temeljenih na spektrometriji ionske pokretljivosti, krajem 20. stoljeća razvijaju se terenski uređaji koji primjenjuju i druge tehnike kemijske detekcije (FTIR, Raman, GC-MS, površinski akustični val, fotoakustične, elektrokemijske, biosenzorske i ostale). Od navedenih tehnika, prijenosni GC-MS detektori omogućuju vrlo pouzdanu kvalitativnu i kvantitativnu kemijsku analizu, no problem predstavljaju visoka cijena tih uređaja, zahtjevnost u rukovanju s njima te kompleksna priprema uzoraka. Neke tehnike kemijske detekcije nisu primjenjive za razvoj pouzdanog ručnog kemijskog detektora, a niti jedna tehnika, zasad, ne omogućuje razvoj univerzalnog kemijskog detektora. Potencijalno rješenje je razvoj višestrukog senzorskog uređaja koji bi kompenzirao negativne strane svakog od senzora. U ovom radu dan je pregled komercijalno dostupnih kemijskih detektora temeljenih na novim generacijama tehnika detekcije te pregled znanstvenih istraživanja usmjerenih na daljnji razvoj detekcije bojnih otrova s jednostavnijim, pouzdanijim i poželjno jeftinijim rješenjima.