• Publicationsclose
• Research softwareclose
• Open Access close
• Other literature type close
• HR close
• Kemija u Industriji close

Today's chemical and physical-chemical wastewater discoloration methods do not completely meet demands regarding degree of discoloration. In this paper discoloration was performed using Fenton (FeSO4 · 7 H2O + H2O2 + H2SO4) and Fenton-like (FeCl3 · 6 H2O + H2O2 + HCOOH) chemical methods and physical-chemical method of coagulation/flocculation (using poly-electrolyte (POEL) combining anion active coagulant (modified poly-acrylamides) and cationic flocculant (product of nitrogen compounds) in combination with adsorption on activated carbon. Suitability of aforementioned methods was investigated on reactive and acid dyes, regarding their most common use in the textile industry. Also, investigations on dyes of different chromogen (anthraquinone, phthalocyanine, azo and xanthene) were carried out in order to determine the importance of molecular spatial structure. Oxidative effect of Fenton and Fenton-like reagents resulted in decomposition of colored chromogen and high degree of discoloration. However, the problem is the inability of adding POEL in stechiometrical ratio (also present in physical-chemical methods), when the phenomenon of overdosing coagulants occurs in order to obtain a higher degree of discoloration, creating a potential danger of burdening water with POEL. Input and output water quality was controlled through spectrophotometric measurements and standard biological parameters. In addition, part of the investigations concerned industrial wastewaters obtained from dyeing cotton materials using reactive dye (C. I. Reactive Blue 19), a process that demands the use of vast amounts of electrolytes. Also, investigations of industrial wastewaters was labeled as a crucial step carried out in order to avoid serious misassumptions and false conclusions, which may arise if dyeing processes are only simulated in the laboratory. Današnje kemijske i fizikalno-kemijske metode obezbojavanja otpadnih voda ne zadovoljavaju u potpunosti zahtjeve vezane uz stupanj obezbojavanja. U ovom radu obezbojavanje se provodilo pomoću Fentonove kemijske metode (FeSO4· 7 H2O + H2O2 + H2SO4) i modificirane Fentonove kemijske metode (FeCl3 · 6 H2O+H2O2+ HCOOH), te pomoću fizikalno-kemijske metode upotrebom koagulanata/flokulanata (polielektrolita-POEL), koja kombinira anionski koagulant (modificirani poliakrilamid) i kationski flokulant (produkt dušikovih spojeva) uz adsorpciju na aktivnom ugljenu. Prihvatljivost opisanih metoda ispitivana je za reaktivna i kisela bojila, s obzirom na njihovu raširenu primjenu u tekstilnoj industriji. Također, provedena su ispitivanja na bojilima različitih kromogena (antrakinon, ftalocijanin, azo i ksanten) s ciljem određivanja važnosti prostorne strukture molekule. Oksidativno djelovanje Fentonovog i modificiranog Fentonovog postupka dovodi do razgradnje obojenog kromogena i visokog stupnja obezbojavanja. Međutim, ustanovljena je nemogućnost dodavanja POEL u stehiometrijskom odnosu (također prisutno kod modificiranog Fentonovog postupka), odnosno dodavanje koagulanata u suvišku kako bi se postigao viši stupanj obezbojavanja, što u konačnici dovodi do opterećenja voda POEL-ima. Kvaliteta vode na ulazu i izlazu kontrolirana je pomoću spektrofotometrijskih mjerenja i uobičajenih bioloških parametara. U prilog tome, dio ispitivanja bio je vezan za industrijske otpadne vode bojadisaone, u kojoj se pamučni materijal bojadisao bojilom C. I. Reactive Blue 19 i to tehnološkim postupkom koji zahtijeva uporabu velike količine elektrolita. Također, ispitivanje industrijskih otpadnih voda označeno je ključnim korakom izbjegavanja niza krivih pretpostavki i zaključaka, koji bi mogli nastati u slučaju laboratorijskog simuliranja procesa bojadisanja.

Problem kako mjeriti znanstvenu produktivnost, a posebice njezinu kvalitetu, jedno je od onih pitanja na koje nikada neæemo dobiti jednoznačan odgovor. Razlog tome je činjenica da se znanstvena izvrsnost ne može egzaktno definirati. To podsjeća na neke izuzetno vaÞne pojmove u kemiji, kao što su to aromatičnost, hibridizacija atomskih orbitala i kutna (Baeyerova) napetost molekula, koji su uzidani u temelje ovog znanstvenog polja. Nema sumnje da ovi efekti postoje, ali se nažalost ne mogu strogo definirati. Unatoć tome, razvijeni su približni modeli, koji dobro opisuju spomenute neuhvatljive, ali važne fenomene. Zbog toga pitanje na koje ćemo pokušati dati odgovor u ovom prilogu glasi: postoji li kriterij izvrsnosti koji je s jedne strane jednostavan i praktičan, a s druge strane daje dovoljno dobru informaciju o natprosjećnim rezultatima postignutim u određenom razdoblju?

Bone tissue engineering (BTE) is a fast growing field focused on the development of bioactive 3D porous scaffolds as temporary extracellular matrixes that support cell attachment, proliferation and differentiation, and stimulate bone tissue formation in vivo. Over more than ten years, our group has been devoted to developing new biomaterials and methods to prepare 3D porous scaffolds for BTE applications. The potential of natural porous structures such as marine skeletons, composite materials, and hydrogels based on biodegradable polymers and bioresorbable hydroxyapatite ceramics have been studied. In this paper, an overview of our research and main achievements, published in international scientific publications, is provided. This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License. Inženjerstvo koštanog tkiva brzorastuće je polje istraživanja usmjereno na razvoj bioaktivnih 3D poroznih nosača, kao privremenih izvanstaničnih matrica, koji podržavaju prianjanje, umnažanje i diferencijaciju stanica te potiču stvaranje koštanog tkiva in vivo. Više od deset godina istraživanja naše grupe posvećena su razvoju novih materijala i postupaka za pripravu 3D poroznih nosača za inženjerstvo koštanog tkiva. Kao mogući nosači istraživani su porozni skeleti morskih organizama te kompozitni materijali i hidrogelovi na temelju biorazgradljivih polimera i bioresorbirajuće hidroksiapatitne keramike. U ovom radu dan je prikaz naših istraživanja i glavnih postignuća, objavljenih u međunarodnim znanstvenim publikacijama. Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna.

The 8-mm diameter bars of Cu-Al-Mn shape memory alloys were produced by continuous casting technique. The samples were characterised using optical microscopy and scanning electron microscopy along with EDX analysis. The continuous cast alloy revealed some martensitic phase, which, after quenching, led to the microstructure that is completely martensite. Quenching of samples had an effect on several mechanical properties and change in morphology of fracture. After ageing at 200 °C and 300 °C, the tensile strength increased and elongation drastically decreased. Morphology of fracture surface changed from primary ductile to a mixture of intergranular and ductile. This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License. Šipke promjera 8 mm proizvedene su iz legure Cu-Al-Mn s prisjetljivosti oblika tehnikom kontinuiranog lijevanja. Uzorci su karakterizirani pomoću optičke mikroskopije i pretražne elektronske mikroskopije uz analizu EDX. Kontinuirano lijevana legura je pokazala mjestimičnu prisutnost martenzitne faze, dok je nakon kaljenja nastala potpuno martenzitna mikrostruktura. Kaljenje uzoraka utjecalo je na mehanička svojstva i na promjenu morfologije prijeloma. Nakon starenja pri 200 °C i 300 °C porasla je vlačna čvrstoća a izduženje se drastično smanjilo. Morfologija prijelomne površine se mijenjala od duktilne do mješavine interkristalne i duktilne. Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna.