• Publicationsclose
• Research dataclose
• Other research productsclose
• Etnološka Tribina close

CERTAIN ASPECTS OF COOPERATION BETWEEN ETHNOLOGY AND PHYSICAL ANTHROPOLOGY Summary The author reviews ideas of some cultural and physical anthropologists (A. Kroeber, I. Schwidetzky, B. Škerlj) about both the association and separation of cultural and physical anthropology in the last twenty years. The position of the Slovenian anthropologist Božo Škerlj is dealt with in particular. He saw the possibility for the cooperation of the two disciplines in the area of food, nutrition, incest, and some others.

Ivan Milčetić's (1853-1921) biographers have divided his overall scholarly work into several large groups: the first is made up of his literary-historical works, the second of his philological research, while the third covers his works in the fields of ethnology and folkloristics. Milčetić's ethnographic and folkloristic research made a valuable contribution to the development of ethnological thought in Croatia and he is regarded in Croatia as one of the founders of Croatian ethnology as an independent field of scholarship. Comments are given in the article on his views of narodopis, or ethnology, and then on his efforts in the conception of the first ethnological journal in Croatia, The Journal of the Folk Life and Customs of the Southern Slavs, which was the result of his developed conception of scholarly work as a whole, and of ethnological and folkloristic papers, with particular reference and ethnological analysis of travelogue reflections on the Moravian, Lower Austrian and Western Hungarian Croats, whom he visited in 1895 and 1898. Sveukupni znanstveni rad Ivana Milčetića (1853.-1921.), njegovi su biografi podijelili u nekoliko većih cjelina: jednu čine književnopovijesni radovi, drugu filološka istraživanja, treću radovi s područja etnologije i folkloristike. Milčetićev etnografsko-folkloristički rad vrijedan je doprinos razvoju etnološke misli u Hrvatskoj te ga se smatra jednim od utemeljitelja hrvatske etnologije kao samostalne znanosti. U prilogu se komentiraju njegovi pogledi na "narodopis", potom nastojanja oko koncepcije prvoga etnološkog časopisa u Hrvatskoj Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena, koji je rezultat njegove razrađene koncepcije znanstvenoga rada uopće, te etnološki i folkloristički radovi, s posebnim osvrtom i etnološkom analizom putopisnih refleksija o moravskim, donjoaustrijskim i zapadnougarskim Hrvatima, koje je pohodio 1895. i 1898. godine.

U tekstu se raspravlja o onim aspektima dualizma u hrvatskoj etnologiji kojima se mogu iznaći i bitnije "izvanjski" uzroci. Riječ je o dualizmu koji ima nevojbeno znanstvenopovijesno sidrište, udvajanju oko paradoksa koji se u povijesti ove znanosti nametnuo pod oznakom prosvjetiteljsko-romantičarske kontroverzije. U radu se dolazi i do nekih elemenata identifikacije teorije kulture (autohtona drugost) kakva predominira u nacionalnim etnologijama.

In a semiotic sense, the city-text is a symbolic structure with complex social and communicative functions and codes that enable communication between the sender and the recipient of the message, i.e. between the public and its cultural tradition. The textual interpretation of all street names and monuments in a certain area is based on the common characteristics of the city and the written text: these are symbolic entities with fixed, i.e. objectified meanings; they represent the contexts in which they originated, and they are subject to different interpretations. This article explores the ways in which ideology is interwoven into the spatial-symbolic landscapes of the city. The city's periphery, in this case Dubrava – which has a special axiological-symbolic organization – forms an opposition with the city centre (as the "most visible space"). Gradski tekst, shvaćen semiotički, jest znakovna struktura sa složenim socijalno-komunikativnim funkcijama i kodovima koji omogućuju komunikaciju između pošiljatelja i primatelja poruke, odnosno između javnosti i njezine kulturne tradicije. Tekstualno tumačenje ukupnosti imena ulica i spomenika zasniva se na zajedničkim karakteristikama grada i pisanoga teksta: to su znakovne cjeline u kojima se fiksiraju odnosno objektiviraju značenja, oni reprezentiraju kontekste u kojima su nastali te su podložni različitim interpretacijama. U ovom se članku istražuju načini na koje ideologija prožima prostorno-simboličke krajolike grada. Pritom se središtu grada (kao "najvidljivijemu prostoru") suprotstavlja gradska periferija, u ovom slučaju zagrebačka Dubrava, koja ima osobitu aksiološko-simboličku organizaciju.

Ana Mlinar je etnologinja konzervatorica, viša stručna savjetnica u Ministarstvu kulture, Upravi za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskom odjelu u Zagrebu (nekada Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture). Gotovo četiri desetljeća radi na očuvanju kulturne baštine, i to u područjima istraživanja, dokumentiranja, pravne zaštite, obnove, prezentacije i interpretacije te edukacije i popularizacije. Ponajviše je usmjerena na očuvanje ruralnih prostornih i graditeljskih vrijednosti te privatnih etnografskih zbirki. Zbog brojnih i uspješnih obnova i revitalizacija dosada je dobila nekoliko nagrada i priznanja strukovnih organizacija i lokalnih samouprava, među kojima su dvije godišnje nagrade Hrvatskog etnološkog društva "Milovan Gavazzi" u kategoriji zaštita kulturne baštine (2006. i 2010.), međunarodna nagrada "Green Apple Awards" za obnovu građevina na rijeci Korani (2006.), nagrade Općine Popovača (2003.) i Grada Otočca (2006.) za promicanje i unapređenje kulturne baštine, te Zahvalnicu Zavoda za varstvo kulturne dediščine Slovenije za dugogodišnji rad na unapređenju struka obiju država (2013.). Najveće priznanje, Nagradu "Vicko Andrić" za životno djelo Ana Mlinar je primila u 2016. godini. To je bio povod i prilika za osvrt na dugogodišnji rad u konzervatorskoj struci i njegove specifičnosti, opće stanje kulturne baštine, te probleme i izazove njenog očuvanja u suvremenom hrvatskom društvu.